BIOGRAFIJA

      Dijana Uherek Stevanović rođena je 14.5.1968. godine u Garešnici, R Hrvatska. U Pakracu je završila Učiteljsku srednju školu. 1986. godine dolazi u Suboticu, završava Pedagošku akademiju u Kikindi, a posle i Pedagoški fakultet u Somboru –master.

      Provela je neko vreme u OŠ „Ivo Andrić” Bjelovac – BiH, radeći kao učiteljica, a sad je zaposlena u OŠ „Miroslav Antić” na Paliću. Živi u Subotici. Apsolvent je na Teološko katehetskom institutu u Subotici.

      Pored pisanja, bavi se slikarstvom.

      Uvrštena je u nekoliko zajedničkih međunarodnih zbornika: „More na dlanu”, „Valentinovo”, „Očaravanje”, „More na dlanu 2″, „Citat. rs”, „Izvan dometa“, „Život na Balkanu“, „Magija“ „Ponišavske priče“, „Almanah 2“ „Arte stih“ i drugih pedeset.

       Samostalne zbirke „VANVREMENA” - izdavač Panonske niti, Srbija,  „BESKRAJ“ i „NOTOVANA“, izdavač UG Hrast Hrvatska, objavila je 2013. godine. Zbirke „BEZIMENA“, „ONA“ izdavač UG Essegg i „RATNICA SVETLOSTI“ izdavač Diogen objavila je 2014. „VANVREMENA ARTEMIDA“ objavljena je za UG Essegg 2015. i zbirka pesama „NEBO U ZUBIMA“ izdavači „Galaksija“ Niš i UBU. U pripremi je knjiga poezije „Nevidljiva“ u izdanju UG Hrast iz Hrvatske.

       Pesma „Slavonija“ je pohvaljena i uvrštena u zbornik najlepše zavičajne poezije. Na takmičenju „Pesmi u čast“, pesma „Ritam tišine“ osvojila je prvo mesto glasovima publike.

       Dodeljen joj je SUBOTIČKI OSKAR POPULARNOSTI u martu 2013. godine za uspehe postignute u književnosti. Učestvovala je na takmičenju „POEZIJE GODINE„ pesnika Balkana i u prvoj sezoni 2012/ 2013. osvojila prvo mesto. Pobednik je takmičenja „Diogen“.

Dobitnik je mnogih pohvala i nagrada za rodoljubivu, misaonu, ljubavnu i socijalnu poeziju. 

       Radovi su joj objavljivani u mnogim elektronskim časopisima i internetskim stranicama.

       Ima objavljene elektronske zbirke poezije „Nedostaješ mi ti”, „Artemida” „Drugo ja“ i zbirku u 3D varijanti.

      Priređivač je „Međunarodne zbirke poezije Citat rs“, međunarodne zbirke pesama i priča za decu „Zagrli život“ - namenjenu deci oboleloj od kancera, međunarodnih zbirki poezije i proze „Goli život u umetnosti“ i „Na marginama života“. Objavila je knjigu pesama i priča za decu „Suncokretaljka“ zajedno sa svojim učenicima i pesnicima Balkana.

       Učesnik je mnogih međunarodnih  pesničkih susreta. Bila je domaćin Međunarodne karavane poezije u organizaciji KULTURE SNOVA u Subotici.

       Jedan od urednika je portala za kulturu, obrazovanje i priključene „Pokazivač“.

        Član je Književnog kluba „Sveti Sava“ – Subotica, Međunarodnog umetničkog udruženja „Vizija“, Internacionalne zajednice stvaralaca, Književnog kluba „Orfej“ , Književne zajednice Jugoslavije, Hrvatskog književnog društva, Književnog kluba „Čukarica“ – Beograd i drugih.  

         Počasni član je Književnog kluba „Duško Trifunović“ iz Kikinde i „Stenka“ Beograd. Osnivač je i predsednik Udruženja balkanskih umetnika.

         Predsednica je Delegacije Srbije i ambasador U.M.P. koju je imenovao Silvano Cavaliere Bortolazzi kandidat za Nobelovu književnu nagradu, osnivač neprofitne organizaje „SCUOLA DI POESIA – SCHOOL OF POETRY – SCUOLA INTERNAZIONALE DI POESIA – UNIONE MONDIALE DEI POETI – WORLD UNION OF POETS – U.M.P.“

Klik na sliku

Betovenova 9

Život nam nudi

hrpetinu šarenih laži,

kupuje nas polovične

i sa greškom...

Uvaljuje nam vračare,

crno-bele magove

i trlja nas izlizane

kao grafite o zidove...

Truje nas reklamama

i opija nas...

kockarskim parama...

Nudi nam kompromisne

- đavolje smakove sveta...

Hej, čujete li je?

Da li je ovo

u mojima ušima,

ipak pored svega

još uvek očeličena

Betovenova 9.?

  

OKO ZA OKO

I nemam

ništa više,

osim oka

da ti dam...

jer

putevi su mi

- rastabani,

sećanje mi

- prolazno

kao vreme

i razmrljano

- tuđim

uljem po platnu...

Namigujem Ti,

poput Jefimije

i čekam te

grešno bezgrešna,

tamo...

gde odavno

niko više

nikog

ne gleda...

- čekajući

                                                                     

                                                                       

                                                                       "ALISA"

I ne dam se,

dalje gazim

Svoj Svet

u kome razum

ne prihvata

granice mašte,

lutam i skupljam

kamenčiće

neobičnoobičnog oblika...

Radujem ti se

i očekujem te

nadomak granice

Nerazuma...

L'ARMONIA DELLA VITA 

Quando t’investe
Vivaldi
con tutte e quattro
stagioni
a un tratto,
non ti rimane
nient'altro
ma di vivere
la primavera
in cuore dell'inverno .
Dal momento,
che sento,
cantare alcune rondini
che assomigliano ai corvi
ma
non posso a fare nulla per me,
tre accordi fasulli,
mentre so
che mi attende
armonia di vita
da qualche parte
in piena estate
dove
l'autunno bacia la primavera.

* * * * * * * * * *
Života Harmonija

Kad nagazi te
Vivaldi
sa sve četiri
godišnja doba
odjednom,
ne ostaje ti
ništa drugo,
nego da živiš
proleće
u sred zime…
Jer,
čujem,
poje mi neke laste
što na vrane sliče,
ali…
Ne mogu meni ništa
tri falširana akorda
kad znam
da me čeka
života harmonija
negde tamo
u sred leta
gde
jesen ljubi proleće.

Prevela:Araya Mundi

O POEZIJI BLAGOG ISKRIŠTA

Nije li nas sudbina obdarila plodovima za koje nismo „zreli“, nismo li ogrijani novim sjajem sun­ca koje jače peče otkako smo zemlji „pokidali lance“ u kojim ju je držao Bog, nismo li sami prestrašeni „velikog Podneva“ koje se bliži! Op­stati poput orla visoko, usprkos toga što su nas bogovi iznevjerili, usprkos toga što su nas bogovi napustili, živjeti život u neizvjesnosti njegovih dubina! Trebamo se kroz njegov pjev naučiti smijati; radovati se a ponajprije moramo se na­učiti penjati se da bismo potom znali i plesati; plesati zanosno u opoju života, plesati do besvije­sti! Igrati se najopasnijim mjestima s najviše po­uzdanja!Peta zbirka pjesama kratkog naslova „Ona" - hrvatske pjesnikinje Dijane Uherek Stevanović koja se preda mnom rasprostire, svojom bjelinom me uvodi u „beskraj“, „pustinje“, „mora“ i „ne­ba". Vodi me u mirne vode, u mirne luke! Ali: u luke očaja, strepnje i nade! Nada je ovdje obična životna radost; život koga treba znati osmisliti! Carpe diern! Iskoristiti dane da nas niti život, niti smrt ne mogu doskočiti; pregaziti! To je bit op- stojanja i ustrajavanja!Pjesničke se slike u ovoj istinski zreloj i boga­toj zbirci nižu nevjerojatnom lakoćom, što poka­zuje da ova pjesnikinja posjeduje potreban entuzijazam za kroćenje svijetom koji jest čuđenje za pjesnike. Ili su pak i dalje pjesnici ti koji su čuđe­nje u svijetu? /Ljudi potopljenih iluzija/ Ispreki­dane niti/ Ispod trepavica / U magli prolaznosti / Na raskrižju / Vrtuljak sreće/ neki su neizvučeni naslovi od njezinih pjesama u znaku promišljanja te propitkivanja o raznim emotivnim i interesnim sferama, gdje pjesnikinja pokazuje smisao za ri­tam, stih i svaku pojedinačnu pjesničku riječ, pre­tvarajući svaki, pa i najmanji mikrokozmos u pjesničku kadencu.Opći štimung mnogih pjesama ove stihozbirke jesu ugodna atmosfera, mir, kao i sanjarenje otvo­renih očiju. Zvučne senzacije što si čitatelj može semantički predočiti prelaze u vizualne asocija­cije raznih tipova. U nekim pjesmama ljeskavost njezinih riječi je do zuba naoštren no bez obzira na tu naoštrenost njezina poezije ne odiše “var­kom”, nju treba pjesnik imati u duši, u umu.Iako na prvi pogled poezija Dijane Uherek Stevanović dok se iščitava odiše toplinom i me­koćom, mladalačkom lepršavošću moram ukazati kada se temeljno iščita da ovdje je ipak riječ o ozbiljnoj poeziji, u najmanju ruku u onoliko oz­biljnoj koliko je i ljudski život o-zbiljan. Spino- zinim jezikom rečeno. “adequatio rei ad intel- lectum”. Pjesnikinja ostavlja dojam kao da kroz pjesme igra život kao što ga igra i svaki čovjek, izmišlja pravila igre, ukotvljava ih u Riječi, u pri­segu.Pjesmama ove iako hrvatskom čitatelju još uvijek nepoznate pjesnikinje stoga valja prići s radoznalošću, ali i s povjerenjem u istinu ljepote i ljepotu istine poetskoga objavljivanja. Pjesma tu postaje vrijednom zahvaljujući tomu što u njoj ne nalazimo ništa ugrađeno kao dekor, nego jedino kao značenje i sa značenjem.

Ilija Matić

 “NEBO U ZUBIMA“

Dijana Uherek Stevanović vodi nas kroz lavirint reci, osećanja, misli... Čitajući njene pesme ne možemo ostati ravnodušni, posebno danas, kada je bitan samo lik i kad duša gubi smisao pred silikonskom dolinom misli.Dijana je pesnikinja velikog poten­cijala. Zapisan stih ove pesnikinje ne mo­že ostati bez odjeka. Tumara ona po egu i time pokazuje da vlada sobom, iako nekad to ne deluje tako, recima pokušava objasniti i sebi i nama zašto nešto jeste i zašto nešto ipak nije.Žena u njoj je žena s manama, vrlina­ma, ona voli, plače, žudi, smeje se, tuguje i sve to ne krije. Sve ona razume, jer to je život. Postavlja Dijana i pitanja i sebi i nama koji je čitamo, otkriva svoju suštinu ali i nas.„Ne, ne plačem, krik tišine lomim u sebi i osećam, on putuje, mašem mu osmehom. “Poigrava se autorka emocijama, teraju- ći nas na razmišljanje. Bavi se ona i za­konom postojanja, i poslednjim boemi­ma, fanaticima i zna, da za današnji opstanak neophodan je humor na sop- stveni račun. Nadu, ipak hrani... Zna ona da je čovek, ljubav, prijatelj, potreban da bi se lakše dočekalo ono sutra, ali lakše prebrodilo i ono juče.„ Umorilo me ovo psihohaotično dokazivanje, a i glas mi postaje nejak za dovikivanje. “Pesnikinja zna da na mnoga pitanja ne­ma odgovora i ne očekuje ih. Samo evi­dentira. Nasuka se ona na neku stenu, kao i svi mi, ali u njoj stanuje kosmos, ljubav koji joj pomažu na putu povratk „Život se rađa i kad nema razloga za svako sutra. “Umori se ona raznim besmislima, ali probuđena beskonačnost u njoj, u samoći duše, i/nedrili su stihove koji ulaze u naša srea i pamćenje.Poezija je trag putovanja u sebe, za susret sa svojim bićem, onim drugim, koji zna put jezika i sveta i koji se putem ljubavi oglašava kao vatra iz koje niču stihovi.Osvrće se pesnikinja na pređeni put i potvrđuje da je avantura življenja i stvaranja izazov u kome strasno istrajava, dajući nam na uvid svoju liriku kao jedinstveno iskustvo.Život sam po sebi, ne bi bio tako dragoeen, da iz njega ne niču duhovna snaga koja se pretače u tekst, kao neporecivoj snazi postojanja. Reč je izraz predavanja trajanju.
Dijani Uherek Stevanović želim dugo trajanje.

Vladanka Cvetković

"BESKRAJ"

Ne događa se često, ali se ipak dogodi, da u kratkom roku poeta objavi dvije dobre i lijepe knjige. Ovo posebno važi za mlađe i manje afir­mirane pjesnike, što svakako istovremeno i uklju­čuje i izuzima našu poetesu Dijanu Uherek Steva­nović koja je po godinama negdje na sredini ži­votne dobi, ali je tek na početku svog predstavlja­nja javnosti. Bljesnula je nedavno njena prva knji­ga Vanvremena, a evo sada i nove, opet teko lijepe i dobre knjige poezije naslovljene kao Beskraj.
Dijana je za ovo kratko vrijeme postala pjes­ničko ime koje na ovim prostorima Balkana znači više, znači nešto poznato, nešto dobro, nešto za­jedničko. Ona je baš u tom kratkom vremenu do­bila mnoge poštovaoce i mnogo prijatelja. Iznje­drivši bukete lijepih stihova izmamila je dosta uzdaha jer je snagom svoga stiha, lakoćom i je­dnostavnošću izraza, pozitivnom energijom bez pesimizma i melankolije darovala sebe u svojim stihovima, poklonila svoju dušu, svoje iskustvo, želje, namjere, nade...Knjiga Beskraj sadrži šezdeset i šest vrlo lije­pih i dobrih pjesama napisanih ijekavskim dija­lektom što pokazuje snagu autorice i njeno dobro poznavanje jezika u obje varijante. Ovo me pod­sjetilo na riječi našeg pjesnika Tanaska Tanasića koji. kako sam kaže. piše na ekavskom izgovoru  da se zna ko je, a on sam govori ijekavski - da se zna odakle je. I kod ove naše poetese je slično. Rođena je, djetinjstvo i mladost provela na po­dručju gdje se govori i piše ijekavskim dijalek­tom. živi na području gdje se govori i piše ekav­ski. Oba dijalekta dobro poznaje i voli, što sma­tram određenom prednošću.Vratimo se njenoj knjizi malo konkretnije: Sam naziv knjige nagovještava nam skori nastavak njenog plodnog rada. Nema kraja. Ona je još uvijek na početku, kažem na dobrom početku, svoga stvaranja. Beskraj je ovdje u znaku postoja­nja, trajanja... To je nagovještaj novih stihova/ pjesama/knjiga. To je čekanje novih radovanja.Svoja razmišljanja autorica pretače u stihove i pjesme koje nam nudi svakog dana na Fb portali­ma svojih prijatelja i stranicama ove divne knjige. U centru njenih razmišljanja je sam život sa svim što on nosi i jeste, sa svim odrazima u ravnim ili krivim zrcalima. Njene riječi su čvrste, često ne­popravljivo tvrde, stihovi su biserne niske, pjesme kao slikarska platna. Ona ne pokušava uljepšati sam prikaz života, ali i ne krije čari koje on nudi i daruje. Ona ljubav nikad ne stavlja u prvi plan da bi ona kao takva izgledala uzvišenom. Ona joj daje ono mjesto koje joj i pripada: ima je svuda i uvijek. Treba je umjeti konzumirati uvijek i u do­voljnoj mjeri da bi onaj ko to radi bio sretan, a pjesnikinja Dijana to zaista ume. i jeste.U ovoj njenoj knjizi nije lako pronaći najljepše stihove jer je puno lijepih, leže je pronaći one koji taj epitet ne zaslužuju. Nekoliko njenih pje­sama u ovoj knjizi imaju antologijsku vrijednost, a jedna je dovoljna da se za knjigu kaže da je dobra. Ima, naravno da ima, i onih manje zanim­ljivih i nedovoljno dobro iskazanih stihova, ali oni nisu proizvod pjesnikovog neznanja nego za­nemarivanja preporuka iskusnijih da se pjesmi treba dozvoliti da malo “odleži”, da se kao vino staloži/sazri. Tada bude ukusnije i pije se sa više uživanja. Ja ove pojave zovem samonepoštovanje autora koji u želji da se što prije predstavi svojom pjesničkom snagom, previdi izvjesna manje us­pješna mjesta u pjesmi i umjesto da “radni mate­rijal” prije lakiranja malo izbrusi, stavlja lak na nedovoljno obrađen predmet što nepotrebno uma­njuje vrijednost samog proizvoda pa makar on bio i izuzetne vrijednosti.Svoj stav o životu, životu kao trajanju, iskaza­la je nezaboravnim stihovima u pjesmama “Jutro” o “Predah sna i jave”. Ona kaže:'“... dijelimo se na jedno/ ...volimo se u predahu/ između sna i ja­ve...” Koliki je taj dio diobe - ne reče, niti kaza koliko traje taj početak i gdje mu je kraj. Čitaj da je to beskraj, da je to trajanje, da je to uvijek sa prekidima ili bez prekida, svejedno. Pa. i kada je­sen dođe. ona jesen života - neizbježna i uvijek tmurna, naša poetesa će i dalje, kako ona kaže “bojiti dane životom/ što stihovani sjetom/ na pu­tove mladosti lice.” (Pjesma: “Jesenja sonata”). Pokatkad zabrinuta lamentira nad vremenom ovim varljivim i nesigurnim i podsjeća nas da tra­ga za izgubljenom sadašnjošću koja bi svakome trebala biti najljepša jer je najbliskija, a to čini zaista radi potrage za budućnosti, sto je, kako sa­ma kaže “ime za sve ono što nas čeka”. (Pjesma: “Na granici vremena”).
Uz ove dobre pjesme, mislim da bi favoriti ove zbirke mogli da budu pjesme “Mjesec i ja” i “Iluzije sanjara”. Ovim pjesmama moglo bi se da­ti počasno mjesto u knjizi. One, zaista, imaju an­tologijsku vrijednost. Pjesmom “Iluzije sanjara”, a svi smo mi na neki način sanjari sa posebnim iluzijama, pjesnikinja na svoj način iskazuje neki vrhunac svog razmišljanja: želja, nadanja, vjero­vanja, bez obzira kakve su želje: velike, male, da­leke, neostvarene, nemoguće, da li su nadanja vjerojatna i očekivana, da li su prevelika i preda­leka, da li su vjerovanja potrebna, utemeljena, stvarna...
Ova knjiga lirskih zapisa temelji se uglavnom na veoma lijepoj ljubavnoj i autobiografskoj os­novi gdje ljubav, rekoh ponovo, nikad ne stavlja u prvi plan. Ona sve utemeljuje na konkretnom ži­votu, a ljubav je samo života dio. možda veći i bolji, ali autorica ne sudi o tom. Pažljiv čitatelj biće svakako zadovoljan čitajući ove njene pjes­me i poželjeti će ih čitati lagano, sa ponavljanjem, sa razumijevanjem, sa uživanjem. Poneko će naći i ona manje uspješna mjesta i sintagme koje su mogle da se i na drugačiji način izraze. Ali. recite, koja knjiga nema takvih mjesta: sitnih padova ko­ji služe za bolji uzlet!? Vrhunac svoga zanosa iskazuje nam stihovima pjesme “Slavonija” gdje do punog izražaja dolazi sav njen nemir: i prkos, i ponos i inat.

Zadovoljstvo mi čini ovu knjigu/rukopis pred­ložiti izdavačima i budućim čitaocima koji će či­tajući je u njoj pronaći bar zrnce zadovoljstva, istine i sreće.

Simo B. Golubović

Grado/Italija, 15. 08. 2013.

"FENIKSOVA PJESMA"

Evo već godina dana kako pratim poeziju Dijane UHEREK STEVANOVIĆ koja nam se nametnula kao ozbiljna i zrela reč pretočena u poeziju. Ona (poezija) se sama nametnula, daje kritika ne može prećutati ili zaobići. Jer izborom tema o životu, čoveku i svetu, svojim stihom pevanja, čine je orginalnu i osebnu od drugih. Poezija Dijane UHEREK STEVANOVIĆ, ne samo što poseduje boju, ton i govor, ona ima i svoju odeću po čemu je prepoznatljiva i posebna od drugih autora Njen krik je toliko bolan, daje ujedno i topao - ljudski, pa snaga i reč Dijanine poezije, dobiva oblik slike, realnog života, protkana bespuća, sreća i nada u bolja sutra. Hrabrost s kojom se ističe i poraz koji nikako ne priznaje, Dijanina poezija čini uzrok otpornosti ka svemu negativnom što nam se dešava u životu. Pjesnikinja nas uspešno vodi u svet mašte, dodirujući imaginarno i stvarno, kao u pesmi ,Pozvana“:“odazivam se nemuštim glasovima /odlazim u susret neispitanim putevima...“ pa da bi završila strofu ne odričući se prošlosti iako je bolna i veoma surova za jedan mlad život, a ipak voljena, navikli da živimo zbolom i sirotinjom: / Volimo... / sve ožiljke prošlosti,/ množimo se u sirotinji / kao prosjaci bogati verom. Dah poezije, Dijane UHEREK STEVANOVIĆ, je kao retko koja poezija, obojena lirskim i bolnim kolaritom, prepoznatljivom i čitljivom. Iako je bol i tuga duboko u nedrima pjesnikinje, ona će ipak zapevati iskonskih nota života (optimizma): „Ne dam se!/ cvilim kao kučka / dok rađa kuče / i odmotavam traku / bojenu ljubavlju.../. Ljubav, Vera, i Nada su osnovna građa arhitekture, poezije Dijane UHEREK STEVANOVIĆ.

Ona mrtvome daje život, živome daje nadu, dok bol, sasvim savršeno oslikava svetlijim bojama dajući mu nadu za bolje sutra. Ljubav prema životu i saznanje da jednog dana i nas neće biti, pjesnikinja ispravljena na noge, ponosno zapisaće „ Tu sam,/ spremna za stvarnost, / jer život je danas.../A sutra? / Ko zna / možda već sutra / i ja postanem / tek bijela tuba / razvaljana / na nekom tuđem plamu...“

Miladin UGRENOVIĆ 

 Makedonija

"SAPUTNICA"

Poezija Dijane UHEREK STEVANOVIĆ, oslikava ono vječito
djete koje od rođenja u nama živi („ SAPUTNICA“ ), koje usprkos zakonima prirode ono ne stari, ono je biće uvjek u nama i sa nama do zadnjeg trena. Jer svi smo mi DJECA.PROŠLOSTI u obliku odraslog čoveka današnjice.Pisati o poeziji Dijaninoj, to je isto, kao pisati pjesme sama...-bilo da piše o sebi., o ljudima., ii životu.Ne možeš izreći nit riječ - samo ljepota riječi.Dijana piše toplo I pravo..s vakim stihom viče: Zdravo!Jel joj dobro ii tugu donosili..oni govore sve., od tuge do radosti..od onog vapaja mladosti do., srži bola..ona je sama srž - pjesme!

Dobro došla nam!

Ksenija KANCIJAN 


pjesnikinja, Zagreb, Hrvatska


Zbirke poezije:

"Beskraj"  ( izdavač UG Hrast Hrvatska, 2013)
"Notovana" (izdavač UG Hrast Hrvatska,2013)
"Vanvremena"  ( izdavač "Panonska nit" i "Galaksija" Niš Srbija )
"Bezimena" ( izdavač UG Essegg)
"Ona" (izdavač UG Essegg)
"Ratnica svjetlosti" elektronska knjiga (izdavač Diogen, 2014)
"Nebo u zubima" (izdavači "Galaxy" Niš i UBU)
"Vanvremena Artemida" (objavljena je za UG Essegg 2015). 


Reference:

OŠ "Ivo Andrić" Bjelovac - BiH
OŠ "Miroslav Antić" Palić.Subotica
Hrvatsko književno društvo
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Osnivač i predsjednik Udruge balkanskih umjetnika.
Pakrački list
Pokazivač
Avlija portal za kulturu
interNOVINE


©Artemida